napomena: pošto se termin „monopolista“ ovih dana često koristi u negativnom kontekstu, smatram potrebnim da napomenem da ovde to nije slučaj: monopolista je, jednostavno, onaj ko ima preko 80% udela na tržištu.
Zašto lepe žene idu kod kozmetičara? Da ne bi postale ružne! Da se razumemo, pobornik sam „sapun i voda“ lepote, i verujem da mnogo šminke, estetski zahvati i slične moderne tekovine kozmetike ne mogu učiniti ženu lepšom, ali zamislite lepu ženu koja se ne
depilira, ne frizira, ne ulaže u svoj izgled kroz vežbanje i zdravu ishranu. Uskoro bi njena lepota počela da bledi.
Isto je i sa brendovima. Bez obzira na to koliki ste lider u svojoj kategoriji, ukoliko ne ulažete kontinuirano u svoj nastup, počećete da bledite.
Da li bi ljudi prestali da kupuju Coca-colu kada bi prestala da se reklamira? Naravno da ne, ali poenta reklame nije da prodaju zadrži na istom nivou, već da se proda VIŠE!
Osvrnimo se na „domaći teren“: Svi znamo šta je Plazma. Svi je kupujemo. Ipak, Plazma se kontinuirano reklamira. U svakom trenutku možete da je vidite, što u kampanjama visokog intenziteta (na TV-u i kroz atraktivne nagradne igre), što u neprestanim kampanjama niskog intentziteta (najnoviji primer je kroz recept za Cheese cake u „Maxi magazinu“ – koji se besplatno deli u Maxi maloprodajnim objektima). Osim što u svesti vernih potrošača Plazma istrajava kao brend, konstantnim reklamiranjem utiče i na tzv. „opinion maker“-e – mlađe generacije koje tek formiraju svoj potrošački ukus.
Brend se mora konstantno podmlađivati. Kada kažem „brend“, zapravo mislim „ciljna grupa brenda“. U suprotnom, desiće Vam se da imate veoma vernu potrošačku publiku, koja će, vremenom, umreti od starosti, a mlađi kupci kupovaće proizvod nekog drugog – ko je ulagao u reklamu.
Zlatno pravilo marketinga lider brenda je da na kraju godine definišete procenat od profita koji ćete sledeće godine plasirati kroz
reklamu, bilo kroz klasične ATL reklame, bilo kroz akcije na mestu prodaje, bilo kroz „unapređenje“ brenda (nova ambalaža, novi ukusi…).
Pomenula sam Maxi. Takođe vrlo prisutan u medijima, uglavnom kroz oglašavanje akcijskih ponuda (to su one reklame na TV-u i/ili radiju, u kojima spiker odere grlo usplahireno uzvikujući „nove, fenomenalne cene“. Valjda su akcije samo vikendom jer, mučeniku, treba nedelju dana da se oporavi od snimanja „off-a“ 🙂 ) Ali, Maxi objekti (mali, srednji, veliki) su svuda! Pogledajte oko sebe, u krugu od kilometar od mesta na kome radite ili stanujete, sigurno ima bar jedan Maxi. Zašto se reklamira lanac u koji neminovno idemo da kupujemo? (Rećićete „Ja bojkotujem Maxi!“, kao neki penzioneri koje poznajem. Pa čak i najuporniji u bojkotu jednostavno ne mogu uvek da putuju do druge meloprodaje, već uđu u Maksi i kupe najosnovnije). Maxi se reklamira da biste u njega išli ČEŠĆE i kupovali VIŠE!
Ne zaboravite da se celo moderno društvo kreće zahvaljujući „kreiranju požude“. Realno, svi odavno imamo dovoljno odeće, obuće, gadžeta, nakita, sitnica… Poenta reklame je da nas natera da poželimo i ono što nam ne treba! A u slučaju lidera u kategoriji hrane, poenta reklame je da ne smetnete s uma da je to „Vaš omiljeni brend“, i da nove generacije koje stasavaju takođe izgrade ljubav prema brendu.

Leave a reply to Milica Calija Odustani od odgovora